Serbian Dental Journal, vol. 61, No 3, 2014 149INFORMATIVE ARTICLE / INFORMATIVNI RAD UDC: 616.314-07:77 DOI: 10.2298/SGS1403149D Depth of Field in Dental Photography and Methods for Its Control Zlatomir Dukić Faculty of Dental Medicine, University of Belgrade, Belgrade, Serbia SUMMARY The emergence of photographs has been a milestone in the development of society by making life richer and more comprehensive. Dental photography as part of clinical medical photography plays a role primarily as a document, but also as a tool for educating students and continuing education of dentists. The aim of this paper is to present possible applications of traditional and digital photography in dentistry at the present stage of technological development. Dental photography requires some knowledge and equipment to obtain quality images of intraoral structures. The control of depth of field (DOF) is one of the important factors for successful dental photography. DOF can be control- led by changing relative aperture, using special lenses with decentring to achieve the effect of Scheimpflug’s principle as well as the use of specialized software which uses series of images with selective focus to form a composite picture. Special significance of dental photography is documentation and ability to record maximum information in conditions that can be repeated. Standardization of conditions during recording oral cavity, adequate storage and archiving of dental photographs are also important prerequisites for quality and useful photography. Keywords: dental photography; depth of field; relative aperture; hyperfocal distance; Scheimpflug’s principle INTRODUCTION It would be hard to imagine any aspect of our exist­ ence not related to photography. A history of almost two centuries represents a milestone in the development of society by making life richer and more comprehensive. Photography has influenced consciousness in a way that the expression “one picture is worth a thousand words” is accepted as an obvious fact. Photography has now pene­ trated into all aspects of life by providing new facts and knowledge in the fields of science, medicine, industry, communications and arts. The photographer is present everywhere around us making photos of everything and everyone whereas the number of pictures taken per day exceeds the current number of people on Earth. This photography obsession is based on its magic attractive to all people: defiance of time and transience. Currently recorded scenes by photographs remain as lasting proof of existence. Therefore, camera has become one of the most widely used devices by great number of people both for amateur or professional purposes [1]. Dental photography as the part of clinical medical pho­ tography has a role primarily as a document but also in education of students and continuing education of den­ tists. Certainly a role of photography in the marketing of dental equipment and materials should not be forgotten. Dental photography has become a powerful tool in the presentation of treatment plan to patients. Good photographic presentation and effective communication makes easier for patients to understand the procedure and need for it. Rich and well maintained photo archive allows clinicians to present to patients similar previously solved cases but also to provide high level of professional competence [2]. Today’s photography offers two alternatives: 1) classical photography, that uses film as image carrier and requires laboratory processing; and 2) digital photography, where an image is created electronically and it is immediately ready for reproduction. Digital photography in today’s technological development has reached all characteris­ tics of classical photography (quantity of visual informa­ tion on a single image, contrast and color reproduction) whereas in some (possibility of storage per unit) it has even overcome classical. Unlike classical image that is realistic after film processing, digital image is encrypted and only exists in the form of ones and zeros in electronic memory, or magnetic or optical media. To make digital image visible additional devices must be used: a camera itself that has a small LCD screen for viewing already cap­ tured images, a TV or video projector or computer mon­ itor screen attached to the camera. It should be noted that in all three cases the image is shown in its reduced form, because none of these displays can reproduce a full resolu­ tion photos. To be seen in its full resolution it is necessary to print the image on the paper in an adequate format (6 Mpx photo should be increased to the size 18×24 cm). ADVANTAGES OF DIGITAL PHOTOGRAPHY The advantage of digital photography is not in its photo­ graphic quality but in immediate availability for user, Address for correspondence: Zlatomir DUKIĆ, TV Studio of the Faculty of Dental Medicine, Rankeova 4, 11000 Belgrade, Serbia; zlatko.dukic@stomf.bg.ac.rs 150 Dukić Z. Depth of Field in Dental Photography and Methods for Its Control and possibility to be printed, stored, copied or e­mailed anywhere in the world. Also, it is possible to immediately eliminate errors, delete unsuccessful images and repeat process until successful photo is achieved. For any keen photographer classical or digital, in addi­ tion to adequate equipment it is necessary to have some basic knowledge in the field of technology of images which include the use of proper technique, knowledge of basics geometrical optics, illumination, photographic materials and processes as well as basic understanding of contour, shape, color, texture and composition. Camera is mechanical­opto­electronic device for re­ cording real static images on photographic film or elec­ tronic sensor. For dental photography the most appropri­ ate camera is small 35 mm camera with reflex viewfinder and ability to change lenses for classical camera or reso­ lution of 6 Megapixels or more for digital camera. These devices are relatively small, easy to use and adaptable to various recordings. The quality of recordings is such that it allows increasing the quality up to A4 as well as for all types of presentations. The basic parts of camera are: housing, viewfinder, shutter and lens. Housing has a role to connect all parts to a whole and provide light­tight space where film or photosensitive sensor is. Viewfinder is used to determine desired cut­out and correct focus. The role of shutter is to let light pass through the lens at the time of exposure. Lens has optical and mechanical assembly responsible for creating a real character of object. Its design and charac­ teristics influence the appearance and quality of images (Figure 1). Basic characteristics of lens are represented with two parameters: focal length of lens and luminous intensity. Focal length affects the size of object and vision angle. As the length is smaller, smaller is the size of object while the vision angle increased [3]. Luminous intensity of lens is the quotient of the val­ ues of focal length and diameter of the largest diaphragm aperture (iris). 1 = D f f D = diameter at maximum aperture; F = focal length; f = luminous intensity As this number is smaller more light can pass through the lens at its maximum diaphragm aperture and such lenses are considered as strong. Diaphragm diameter is variable and regulates illumination of the focal plane sur­ face in order to obtain correct exposure values. If the hole diameter is reduced by the value 1 = D f f ∖∕∙2 H = F 2 f × Cc ∨2 the area is halved and therefore the brightness of focal plane is cut in half. For that reason, the scale on the ring for the control of dia­ phragm aperture is presented as numbers with geomet­ rical progression and quotient 1 = D f f ∖∕∙2 H = F 2 f × Cc ∨2 (1.4 2 2.8 4 5.6 8 11 16 22 ...). These values of diaphragm aperture are called rela­ tive lens aperture and represent the same illumination of the focal plane for lenses of different focal lengths (high­ er the focal length greater the geometric diaphragm aper­ ture). Besides the role in regulating illumination of focal plane relative aperture affects the focus field on the axis of the lens. For each value of relative aperture there is a value of hyperfocal distance which represents the distance from the lens to the focal plane with sharply reproduced all objects that are in the field that extends from half the value of hyperfocal distance to very distant objects in the broads which distance from lens is showed as sign ∞. 1 = D f f ∖∕∙2 H = F 2 f × Cc H = hyperfocal distance; F = focal length; Cc = dissipa­ tion circle (0.025 mm) The ratio of the size of real object and formed object is called scale mapping. Changing the distance between lens and focal plane, depending on the proportions, is achieved by moving lens because the place of object formation can­ not be changed in relation to camera body and is deter­ mined by the position of a film strip or photosensitive chip. This change is called extractor and with standard lens it is maximally 1/7 of focal length. Lenses that have greater extension, even up to one focal length, are called Macro Lenses and are used for taking photos of close ob­ jects. Dental photography belongs to this category where photos are taken in ratio between 1:10 and 1:1 [4]. IMAGE SHARPNESS One of the main problems when taking photos using Macro is reduced depth of focus, which determines the field of sharp images along the lens axis. Sharp image con­ siders an image of size 20x25 cm observed from a distance of 25 cm with visible detail of 0.2 mm. This means that in the original negative or chip that value should be lower for magnification factor, which in this case is 8 times (40 lines per mm or 0,025 mm). This value is called circle of dis­ sipation. If details of recorded object are reproduced with greater dimension magnified image is seen as blurred. There are three main parameters that influence field of depth (FOD): scale mapping i.e. distance to the observed object, lens focal length and relative aperture. Focal length is determined by the structure of lens, distance to the ob­ ject provides desired opening therefore relative aperture Figure 1. Cross section of modern macro lens Sli ka 1. Po preč ni pre sek sa vre me nog ma kro objek ti va 151Stomatološki glasnik Srbije. 2014;61(3):149-156 changes remain the only option to control FOD. Smaller relative aperture provides greater field FOD (Figure 2) [5]. FOD can be calculated by the following formula: FOD = DF ­ DN 1 = D f f ∖∕∙2 H = F 2 f × Cc ∨2 df = f 2 h – (s – f) dn = h × s h + (s – f) DF = distance from camera to the furthest point of sharpness; DN = distance from camera to the nearest point of sharpness; H = hyperfocal distance; S = distance from camera to the observed object; F = focal distance of lens There are tables for FOD for lenses of various focal dis­ tances. For controlling FOD by changing relative aperture it is important to understand that reducing diaphragm aperture affects the exposure. If relative aperture is re­ duced to 32 for lens of luminous intensity 1:2, it releases 128 times less light compared to the maximum aper­ ture. This means that it is necessary to extend the time of exposure or to use 128 times more powerful lighting that can in some cases can be a limitation because for the sensitivity of the film or chip at ISO 200, duration of exposure of 1/60 s (which is the recording in hand) and relative aperture of 32, the illumination area of 100,000 Lux is required (equal to illumination of the object under the sunlight) (Figure 3). In addition to this method of controlling FOD that can be applied to every camera and every lens there are others that require the use of special photographic techniques and equipment. FIELD OF DEPTH CONTROL Control of FOD is applied only when taking images of the surface not parallel to the focal plane. This means that these two planes intersect. If at the same time lens is rotated around the axis parallel to the recorded plane in a way that the last major plane of lens intersects with recorded and focal plane, then the entire field will be re­ produced sharply in the focal plane regardless of relative aperture of lens. This is Scheimpflug’s principle known for more than a century (Figure 4). To practically apply this principle in photography large­ cameras that use film as a vehicle for images, or special lenses for small sizes cameras either classical or digital are needed. Given that the large­sized cameras are rarely used and they are not suitable for images from close distance the use of lens with possibility of decentring is much more appropriate. In addition to the ability to rotate around the axis that is in the back of the main plane, these lenses have the option of translational displacement of optical axis in one direction and both courses. This results in correction of geometrical perspective in focal plane (parallel lines in a plane that is at an angle to the focal plane remain parallel regardless of the distance). The primary purpose of these lenses is architectural photography and some do not have extension to record in macro area [5]. If the extractor is increased by placing intermediate rings they act as Macro Lenses. Another way to increase the ratio is to use additional lenses. If additional lens is added before collection lens, overall focal length decreases approaching focal plane to lens allowing capturing close objects and in­ creased scale. It also increases luminous intensity of lens, so there is no need to correct the exposure [4]. Figure 2. Change of field of depth depending on relative aperture Sli ka 2. Pro me na po lja oštri ne u du bi nu u za vi sno sti od re la tiv nog otvo ra Figure 3. Impact of relative aperture of the lens to the length of exposure Sli ka 3. Uti caj pro me ne re la tiv nog otvo ra objek ti va na du ži nu eks- po zi ci je 152 The third method of controlling FOD is used mainly for recording very small objects in increased magnifica­ tion (1:1 or more). In this case, the object must be stable and the camera mounted on a tripod with a small mov­ able sled when taking photos. After setting the lights and determining the optimum diaphragm aperture FOD is determined. A series of photographs is taken with suc­ cessive camera sliding as per estimated FOD obtaining a series of photos with focused individual parts of the ob­ served object. These images are processed by specialized software which uses only focused segment of each photo and creates real composite photo of the entire object now reproduced in full focus. These programs are user friendly and in addition to commercial such as Helicon Focus HeliconSoft Company Ltd. there are those with free license such as CombineZM by Alan Hadley that can be adapted to individual needs of authors with knowledge of encoding process (Figure 5). The main goal of taking dental images is documenta­ tion. This means that maximum information should be recorded in conditions that can be repeated. Only this way an image can be seen as an appropriate tool for gather­ ing information. It is therefore necessary to standardize equipment and its use: light setting and position relative to the patient [6]. Particular attention should be paid to control FOD, one of the basic parameters for successful images beside proper exposure and color reproduction. Knowledge of the basics of geometrical optics and principles of creat­ ing photographic images is necessary particularly when dealing with macro photography. The most appropriate camera for this use is Single­ lens reflex with interchangeable lenses, either with a clas­ sical 35 mm film or digital camera with a resolution of at least 8 Mpx. Lens should have focal length of about 100 mm with macro area to the proportions of 1:1. The use of lenses with possibility of decentring is also recom­ mended for geometrical perspective control and FOD. Adequate lighting is an electronic flash unit, mounted on the front of lens consisting of two lamps with reflectors that can rotate about the axis of the lens. The use of ring flash or luminous diodes is necessary for taking intraoral images. There are five basic views that can illustrate intra­oral status of the patient. These are: frontal view, two lateral and two occlusal where the use of retractors and mirrors is required. Additionally, there are six extraoral views: two lateral, frontal, frontal with slightly tilted head backward and two fronto­lateral’s under 45° to the sagittal plane. This standardization of photographic conditions allows comparison of photographs, even if taken after long time periods and by different photographers. Only this way, dental photography can be valuable help in documenta­ tion. To be easily accessible there should be an adequate storage and archive of dental images. The best option for developed negatives and slides is to immediately digitize and store with digital images and make copies that should be kept separately. Photos stored in digital form take up little memory and if organized with appropriate software they become immediately available [7]. CONCLUSION Nowadays, digital photography in some aspects has over­ come classical picture. Many photographers use digital photography exclusively or in combination with clas­ sical. This trend in digital photography will probably not change in future. The use of digital photography in dental practice is simple, fast, and extremely helpful in docu­ menting procedures, implementation of patient education and performing clinical research, providing many bene­ fits to dentists and patients. Good and successful dental photography is a reward for investing in the purchase of equipment as well as effort and time spent in the acquisi­ tion of knowledge in this field. Figure 4. Graphic representation of Scheimpflug’s principle: a) with- out rotation of the lens plane; b) with rotation of the lens plane Sli ka 4. Gra fič ki pri kaz Šajmpflu go vog prin ci pa: a) bez ro ta ci je rav ni objek ti va; b) s ro ti ra nom rav ni objek ti va Figure 5. Camera with a macro lens on a carrier for recording se- lective focus Sli ka 5. Fo to-apa rat s ma kro objek ti vom na no sa ču za sni ma nje se lek tiv nog fo ku sa Dukić Z. Depth of Field in Dental Photography and Methods for Its Control 153Stomatološki glasnik Srbije. 2014;61(3):149-156 REFERENCES 1. Samuels R. Careers in Photography. New York: New York Institute of Photography; 1978. 2. Peres M. Dental Photography for Photographers. Rochester, New York: School of Photographic Arts & Sciences; 2002. 3. Hedgecoe J. Foto-priručnik. Zagreb: Mladost; 1978. 4. Kroj O. Snimanje iz blizine. Beograd: Tehnička knjiga; 1974. 5. Davies A. Close-Up and Macro Photography. Oxford: Focal Press; 2010. 6. Irfan A. Digital and Conventional Dental Photography: A Practical Clinical Manual. Carol Stream, IL: Quintessence Publishing Co; 2004. 7. Peschke A. Digital Photography of Clinical Cases. Schaan, Liechstein: Ivoclar Vivadent AG; 2005. Received: 17/06/2014 • Accepted: 20/08/2014 154 Dukić Z. Depth of Field in Dental Photography and Methods for Its Control „Oštrina u dubinu“ u dentalnoj fotografiji i metode njene kontrole Zlatomir Dukić Stomatološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija KRATAK SADRŽAJ Po ja va fo to gra fi je pred sta vlja pre kret ni cu u raz vo ju dru štva či ne ći ži vot lju di bo ga ti jim i sa dr žaj ni jim. Den tal na fo to gra fi ja, kao gra- na kli nič ke me di cin ske fo to gra fi je, ima pr ven stve no ulo gu kao do ku ment, ali i kao sred stvo za obra zo va nje stu de na ta, od no sno u kon ti nu i ra noj edu ka ci ji dok to ra sto ma to lo gi je. Cilj ovog ra da je da pred sta vi mo guć no sti pri me ne kla sič ne i di gi tal ne fo to gra fi je u sto ma to lo gi ji na da na šnjem ste pe nu teh no lo škog raz vo ja. Den tal na fo to gra fi ja u okvi ru svo jih spe ci fič no sti zah te va i ne ka zna nja i opre mu ko ja je neo p hod na za kva li tet ne snim ke struk tu ra u usnoj du plji. Kon tro la po lja oštri ne u du bi nu je je dan od bit nih fak to ra uspe šne den tal ne fo to gra fi je. Oštri na u du bi nu se mo že kon tro li sa ti pro me nom re la tiv nog otvo ra objek ti va, ko ri šće njem spe ci jal nih objek ti va s mo guć no šću de cen tri ra nja da bi se po sti gao efe kat Šajm pflu go vog prin ci pa, kao i ko ri šće njem spe ci ja li zo va nog soft ve ra ko ji od se ri je fo to gra fi ja sa se lek tiv nim fo ku som pra vi kom po zit nu fo to gra fi ju. Po se ban zna čaj den tal ne fo to gra fi je je do ku men ta ci ja, od no sno mo guć nost da se mak si mum in for ma ci ja mo že za be le ži ti u uslo vi ma ko ji se mo gu po no vi ti. Stan dar di za ci ja fo to graf skih uslo va pri sni ma nju u usnoj du plji i pra vil no ču va nje i ar hi vi ra nje den tal nih fo to gra fi ja ta ko đe su zna ča jan pred u slov za kva li tet nu i upo tre blji vu fo to gra fi ju. Ključ ne re či: den tal na fo to gra fi ja; oštri na u du bi nu; re la tiv ni otvor objek ti va; hi per fo kal na dis tan ca; Šajm pflu gov prin cip UVOD Bi lo bi te ško za mi sli ti bi lo ko ji vid na šeg po sto ja nja ko ji ni je u ve zi s fo to gra fi jom. Nje na sko ro dvo ve kov na isto ri ja pred sta vlja pre kret ni cu u raz vo ju dru štva, či ne ći ži vot lju di bo ga ti jim i sa dr­ žaj ni jim. Fo to gra fi ja je to li ko uti ca la na svest, da je iz re ka da jed­ na sli ka vre di kao hi lja du re či pri hva će na kao no tor na či nje ni ca. Fo to gra fi ja je da nas pro dr la u sve seg men te ži vo ta, obez be đu ju ći no ve či nje ni ce i sa zna nja u obla sti na u ke, me di ci ne, in du stri je, ko mu ni ka ci ja i umet no sti. Fo to graf je pri su tan svu da oko nas, fo to gra fi še sve i sva ko ga, pa broj dnev no sni mlje nih fo to gra fi ja pre va zi la zi tre nut ni broj sta nov ni ka na Ze mlji. Ova op sed nu tost fo to gra fi jom po sle di ca je nje ne su šti ne ko ja se ogle da u ma gi ji pri vlač noj svim lju di ma: pr ko še nju vre me nu i pro la zno sti. Tre­ nut no za be le že ni pri zo ri na fo to gra fi ja ma osta ju tra jan do kaz po sto ja nja. Zbog to ga je fo to graf ski apa rat po stao je dan od naj­ ra spro stra nje ni jih ure đa ja ko ji sko ro sva ko dnev no ko ri sti naj ši ri sloj po pu la ci je, bi lo u ama ter ske ili pro fe si o nal ne svr he [1]. Den tal na fo to gra fi ja, kao gra na kli nič ke me di cin ske fo to gra­ fi je, ima pr ven stve no do ku men ta ci o nu ulo gu, ali i edu ka ci o nu, ka ko u obra zo va nju stu de na ta, ta ko i u pro ce su kon ti nu i ra ne edu ka ci je dok to ra sto ma to lo gi je. Sva ka ko ne bi tre ba lo za bo ra­ vi ti ve li ku ulo gu fo to gra fi je u re kla mi ra nju sto ma to lo ške opre­ me i ma te ri ja la. Den tal na fo to gra fi ja je po sta la moć no oru đe u pred sta vlja nju pla na sto ma to lo ških in ter ven ci ja sa mim pa ci jen ti ma. Do bra fo­ to graf ska pre zen ta ci ja i efi ka sna ko mu ni ka ci ja po jed no sta vlju­ ju pa ci jen ti ma te ško ra zu mlji ve sto ma to lo ške ter mi ne de mon­ stri ra ju ći ili po tvr đu ju ći po tre bu za od go va ra ju ćim po stup kom. Bo ga ta i do bro vo đe nja fo to­ar hi va omo gu ća va kli ni ča ri ma da pre zen tu ju pa ci jen ti ma ra ni je re še ne slič ne slu ča je ve, vi zu el no po tvr đu ju ći ti me ni vo pro fe si o nal ne spo sob no sti [2]. Da na šnja fo to gra fi ja nu di dve mo guć no sti: 1) kla sič nu fo to­ gra fi ju, ko ja ko ri sti film ski ma te ri jal kao no sač sli ke i kod ko je je neo p hod na la bo ra to rij ska ob ra da; i 2) di gi tal nu fo to gra fi ju, kod ko je se sli ka stva ra elek tron skim pu tem i isto ga tre nut ka je sprem na za re pro du ko va nje. Ova dru ga je na da na šnjem teh no­ lo škom raz vo ju do sti gla sve od li ke kla sič ne fo to gra fi je (kvan ti­ tet vi zu el nih in for ma ci ja na po je di nač nom snim ku, op seg kon­ tra sta i re pro duk ci ju bo je), a u ne ki ma, kao što je mo guć nost skla di šte nja po je di ni ci za pre mi ne, i pre va zi šla. Za raz li ku od kla sič ne fo to gra fi je, ko ja je po sle ob ra de re al na i po sto ji na fil­ mu, pa sa mim tim je i vi dlji va, di gi tal na fo to gra fi ja je ko di ra na, po sto ji sa mo u ob li ku je di ni ca i nu la u elek tron skoj me mo ri ji ili ne kom od mag net nih ili op tič kih me di ja. Da bi bi la vi dlji va, mo ra ju se ko ri sti ti još ne ki ure đa ji: sam fo to­apa rat, ko ji ima ma li LCD ekran za pri ka zi va nje već sni mlje nih fo to gra fi ja, TV apa rat ili vi deo pro jek tor ili ekran mo ni to ra ra ču na ra ko ji se mo že pri klju či ti na fo to­apa rat. Tre ba na po me nu ti da se u sva tri slu ča ja fo to gra fi ja pri ka zu je u svom re du ko va nom ob li ku, jer ni je dan od ovih ekra na ne mo že re pro du ko va ti pu nu re zo lu ci ji fo to gra fi je. Da bi se vi de le u svom pu nom sja ju, neo p hod no ih je od štam pa ti na pa pi ru u od go va ra ju ćem for ma tu (fo to gra fi ju od 6 me ga pik se la tre ba po ve ća ti na for mat 18×24 cm). PREDNOSTI DIGITALNE FOTOGRAFIJE Pred nost di gi tal ne fo to gra fi je ni je u nje nom kva li te tu u fo to­ graf skom smi slu, već u to me što je tre nut no na kon sni ma nja do stup na ko ri sni ku, što ju je mo gu će od štam pa ti, ar hi vi ra ti, ko pi ra ti i elek tron skom po štom po sla ti u bi lo ko ji kraj sve ta. Ta ko đe, nje nom upo tre bom mo gu će je eli mi ni sa ti gre ške ko je su od mah vi dlji ve i ne u spe le fo to gra fi je od ba ci ti, a po stu pak sni ma nja po na vlja ti do uspe šnog re zul ta ta. Za ba vlje nje fo to gra fi jom, bi lo kla sič nom ili di gi tal nom, osim od go va ra ju će opre me po treb no je ima ti i ne ka osnov na zna nja iz obla sti teh no lo gi je fo to gra fi je ko ja pod ra zu me va ju pra vil no ko ri šće nje teh ni ke, po zna va nje osno va ge o me trij ske op ti ke, upo tre bu osve tlje nja, po zna va nje fo to graf skih ma te ri ja­ la i pro ce sa, kao i osno ve li kov ne kul tu re (kon tu ru, ob lik, bo ju, tek stu ru i kom po zi ci ju). Fo to­apa rat je me ha nič ko­op tič ko­elek tron ski ure đaj za be­ le že nje re al nih sta tič nih sli ka na fo to graf skom fil mu ili elek­ tron skom sen zo ru. Za den tal nu fo to gra fi ju naj bo lja je pri me na ma lo for mat nog 35­mi li me tar skog apa ra ta s re flek snim tra ži lom 155Stomatološki glasnik Srbije. 2014;61(3):149-156 i mo guć no šću iz me ne objek ti va; što se ti če kla sič ne fo to gra fi je, od no sno di gi tal nog apa ra ta istih ka rak te ri sti ka, s re zo lu ci jom od 6 me ga pik se la i vi še. Ovi apa ra ti su re la tiv no ma lih di men zi­ ja, jed no stav ni za upo tre bu i pri la go dlji vi za raz ne vr ste sni ma­ nja. Kva li tet snim ka je ta kav da omo gu ća va kva li tet no po ve ća nje do for ma ta A4, kao i za sve vr ste pre zen ta ci ja. Osnov ni de lo vi fo to­apa ra ta su: ku ći šte, tra ži lo, za tva rač i objek tiv. Ku ći šte ima ulo gu da po ve že sve de lo ve apa ra ta u jed nu ce li nu, kao i da obez be di za sve tlo ne pro pu stan pro stor u ko jem se na la zi film ski ma te ri jal ili fo to o se tlji vi sen zor. Tra ži lo slu ži za od re đi va nje že lje nog iz re za i za po de ša va nje pra vil nog fo ku sa. Ulo ga za tva ra ča je da pro pu sti sve tlo ko je pro la zi kroz objek tiv u tre nut ku eks po zi ci je. Objek tiv je op tič ko­me ha nič ki sklop za du žen za stva ra nje re al nog li ka objek ta sni ma nja. Od nje go vog di zaj na i ka rak te ri­ sti ka di rekt no za vi se iz gled i kva li tet fo to gra fi je (Sli ka 1). Osnov ne oso bi ne objek ti va se pred sta vlja ju dve ma ve li či­ na ma: ži žnom du ži nom objek ti va i nje go vom sve tlo snom ja­ či nom. Ži žna du ži na uti če na ve li či nu for mi ra nog li ka, a ti me i na vid ni ugao. Što je ona ma nja, ma nji je i lik, či me se vid ni ugao po ve ća va [3]. Sve tlo sna ja či na objek ti va je ko lič nik vred no sti ži žne du ži ne i preč ni ka naj ve ćeg otvo ra di ja frag me (iri sa). 1 = D f f D = preč nik mak si mal nog otvo ra; F = ži žna du ži na; f = sve­ tlo sna ja či na Što je taj od nos ma nji, vi še sve tlo sti mo že da pro đe kroz objek tiv pri mak si mal nom otvo ru di ja frag me, i za ta kve objek­ ti ve se ka že da su sve tlo sno ja ki. Vred nost preč ni ka di ja frag me je pro men lji va i njom se re gu li še osve tlje nost po vr ši ne fo kal ne rav ni ra di do bi ja nja is prav ne vred no sti eks po zi ci je. Ako se preč­ nik otvo ra sma nji za vred nost 1 = D f f ∖∕∙2 H = F 2 f × Cc ∨2 , po vr ši na otvo ra je upo la ma­ nja, pa sa mim tim je i osve tlje nost fo kal ne rav ni sma nje na na po la. Zbog to ga je ska la na pr ste nu za re gu li sa nje otvo ra di ja­ frag me pred sta vlje na ne i me no va nim bro je vi ma sa ge o me trij­ skom pro gre si jom sa kvo ci jen tom 1 = D f f ∖∕∙2 H = F 2 f × Cc ∨2 (1,4 2 2,8 4 5,6 8 11 16 22...). Ove vred no sti otvo ra di ja frag me se na zi va ju re la tiv nim otvo rom objek ti vom i pred sta vlja ju istu osve tlje nost fo kal ne rav ni za objek ti ve raz li či tih ži žnih du ži na (što je ve ća ži žna du­ ži na, to je ve ći i ge o me trij ski otvor di ja frag me). Po red ulo ge u re gu li sa nju osve tlje no sti fo kal ne rav ni, re la tiv­ ni otvor objek ti va uti če i na po lje fo ku sa duž ose objek ti va. Za sva ku vred nost re la tiv nog otvo ra po sto ji vred nost hi per fo kal ne dis tan ce, ko ja pred sta vlja ra sto ja nje od objek ti va do fo ku si ra ne rav ni, pri če mu se oštro re pro du ku ju svi objek ti ko ji se na la ze u po lju ko je se pro sti re od po lo vi ne vred no sti hi per fo kal ne dis­ tan ce do ve o ma uda lje nih obje ka ta ko ji su u ne do gle du i či je se ra sto ja nje od objek ti va ozna ča va zna kom ∞. 1 = D f f ∖∕∙2 H = F 2 f × Cc H = hi per fo kal na dis tan ca; F = ži žna du ži na objek ti va; Cc = krug ra si pa nja (0,025 mm) Od nos ve li či na objek ta sni ma nja i for mi ra nog li ka na zi va se raz me ra pre sli ka va nja. Pro me na ra sto ja nja iz me đu objek ti va i fo ku sne rav ni u za vi sno sti od raz me re vr ši se u prak si po me­ ra njem objek ti va jer je me sto for mi ra nja li ka ne pro men lji vo u od no su na ku ći šte apa ra ta i od re đe no po lo ža jem film ske tra ke, od no sno fo to o se tlji vog či pa. To po me ra nje se na zi va iz vla ka i kod stan dard nih objek ti va iz no si mak si mal no 1/7 ži žne du ži ne. Objek ti vi ko ji ima ju ve ću iz vla ku, čak i do vred no sti jed ne ži žne du ži ne, na zi va ju se ma kro o bjek ti vi i ko ri ste se za sni ma nje iz bli zi ne. Upra vo u tu ka te go ri ju spa da i den tal na fo to gra fi ja, u ko joj se uglav nom vr še sni ma nja u raz me ri od 1:10 do 1:1 [4]. OŠTRINA SLIKE Je dan od osnov nih pro ble ma pri sni ma nju u ma kro pod ruč ju pred sta vlja sma nje na du bi na fo ku sa ko ja od re đu je po lje oštre sli ke po du bi ni, od no sno duž ose objek ti va. Oštrom sli kom se sma tra fo to gra fi ja po ve ća na na for mat 20×25 cm po sma tra na s ra sto ja nja od 25 cm, s vi dlji vim de ta lji ma od 0,2 mm. To zna či da na ori gi nal nom ne ga ti vu ili či pu ta vred nost tre ba da bu de ma nja za fak tor uve ća nja, ko ji u ovom slu ča ju iz no si osam pu ta, što je 40 li ni ja po mi li me tru, od no sno 0,025 mm. Ova vred nost se na zi va kru gom ra si pa nja. Uko li ko se de ta lji sni ma nog objek ta re pro du­ ku ju s ve ćom di men zi jom, uve ća na sli ka se do ži vlja va kao neo štra. Tri su osnov na pa ra me tra ko ja uti ču na oštri nu u du bi nu: raz me ra pre sli ka va nja, od no sno uda lje nost do sni ma nog objek­ ta, ži žna du ži na objek ti va i re la tiv ni otvor. Ži žna du ži na je od re­ đe na kon struk ci jom objek ti va, ra sto ja nje do objek ta sni ma nja da je že lje ni iz rez, pa pro me na re la tiv nog otvo ra osta je je di na op ci ja za re gu li sa nje oštri ne u du bi nu. Što je on ma nji, to je ve će po lje du bin ske oštri ne (Sli ka 2) [5]. Po lje oštri ne u du bi nu mo že se iz ra ču na ti na osno vu sle de će for mu le: FOD = DF ­ DN 1 = D f f ∖∕∙2 H = F 2 f × Cc ∨2 df = f 2 h – (s – f) dn = h × s h + (s – f) DF = ra sto ja nje od ka me re do naj da lje tač ke oštri ne; DN = ra sto ja nje od ka me re do naj bli že tač ke oštri ne; H = hi per fo kal na dis tan ca; S = ra sto ja nje od ka me re do sni ma nog objek ta; F = ži žna du ži na objek ti va Po sto je i ta bli ce po lja oštri ne u du bi nu za objek ti ve raz li či tih ži žnih du ži na. Za kon tro li sa nje oštri ne u du bi nu pu tem pro me­ ne re la tiv nog otvo ra objek ti va tre ba ima ti u vi du da sma nje nje otvo ra di ja frag me uti če na eks po zi ci ju. Ako objek ti vu sve tlo sne ja či ne 1:2 sma nji mo re la tiv ni otvor na vred nost 32, on pro pu­ šta 128 pu ta ma nje sve tlo sti u od no su na mak si mal ni otvor. To zna či da je za to li ko pu ta po treb no pro du ži ti vre me eks po zi ci je ili ko ri sti ti 128 pu ta ja če osve tlje nje, što mo že u ne kim slu ča­ je vi ma pred sta vlja ti ogra ni če nje, jer je za ose tlji vost či pa ili fil­ ma vred no sti ISO 200 pri du ži ni tra ja nja eks po zi ci je od 1/60 s (što je gra ni ca za sni ma nje iz ru ke) i sa re la tiv nim otvo rom 32 po treb na osve tlje nost po vr ši ne od 100.000 Lux, što od go va ra osve tlje no sti objek ta sun če vom sve tlo šću (Sli ka 3). Po red ovog na či na kon tro li sa nja oštri ne u du bi nu, ko ji se mo že pri me ni ti na sva kom fo to­apa ra tu i sa sva kim objek ti­ vom, po sto je i dru gi kod ko jih je neo p hod na upo tre ba po seb ne fo to graf ske teh ni ke i opre me. 156 KONTROLA OŠTRINE U DUBINU Kon tro la oštri ne u du bi nu se pri me nju je sa mo kod sni ma nja obje ka ta či ja sni ma na po vr ši na ni je pa ra lel na s fo kal nom rav ni. To zna či da se te dve rav ni ne gde u pro sto ru se ku. Ako se u isto vre me objek tiv ro ti ra oko ose ko ja je pa ra lel na sa sni ma nom rav ni ta ko da se zad nja glav na ra van objek ti va se če s pre se kom sni ma ne i fo kal ne rav ni, on da će se ce lo vid no po lje re pro du ko­ va ti oštro u fo kal noj rav ni bez ob zi ra na re la tiv ni otvor objek ti­ va. Ovo je Šajmp flu gov (Sche impflug) prin cip, po znat već vi še od ve ka (Sli ka 4). Da bi mo gao prak tič no da se pri me ni u fo to gra fi ji, neo p hod na je upo tre ba ili ve li ko for mat nih ka me ra ko je ko ri ste film kao no­ sač sli ke, ili spe ci jal nih objek ti va za ma lo for mat ne ka me re, bi lo kla sič ne ili di gi tal ne. S ob zi rom na to da su ve li ko for mat ne ka­ me re vr lo ret ko u upo tre bi, a uz to ni su po god ne za sni ma nje iz bli zi ne, ko ri šće nje objek ti va s mo guć no šću de cen tri ra nja mno go je pri klad ni je. Osim što po se du ju mo guć nost ro ta ci je oko ose ko ja je u zad njoj glav noj rav ni, ovi objek ti vi ima ju mo guć nost tran sla­ tor nog po me ra nja op tič ke ose u jed nom prav cu u oba sme ra. Ovo za po sle di cu ima is pra vlja nje ge o me trij ske per spek ti ve u fo kal noj rav ni (pa ra lel ne li ni je u rav ni ko ja je pod uglom u od no su na fo kal nu ra van osta ju pa ra lel ne bez ob zi ra na uda lje nost). Pr ven­ stve na na me na ovih objek ti va je sni ma nje ar hi tek tu re, pa ne ki ne ma ju iz vla ku za sni ma nje u ma kro pod ruč ju [5]. Ako im se po ve ća iz vla ka po sta vlja njem me đu pr ste no va, od no sno me ha, po na ša ju se kao ma kro o bjek ti vi. Dru gi na čin za po ve ća va nje raz me re sni ma nja je upo tre ba pred le ća. Ako se objek ti vu do da s pred nje stra ne sa bir no so či vo, ukup na ži žna du ži na se sma nju je ta ko što pri bli ža va fo kal nu ra van objek ti vu, što omo gu ća va sni ma nje bli skih pred me ta, od no sno po ve ća nu raz me ru. Pri to me se po ve ća va i sve tlo sna ja či na objek ti va, pa ne po sto ji po tre ba za ko rek ci jom eks po zi ci je [4]. Tre ći na čin kon tro li sa nja oštri ne u du bi nu se ko ri sti uglav­ nom kod sni ma nja vr lo ma lih obje ka ta u po ve ća noj raz me ri (1:1 i vi še). U tom slu ča ju obje kat mo ra pri li kom sni ma nja bi ti ne po mi čan, a fo to­ a pa rat se po sta vlja na sta tiv ko ji ima ma le po mič ne san ke. Po sle po stav ke sve tla i utvr đi va nja op ti mal­ nog otvo ra di ja frag me pro ce nju je se ko li ka je oštri na u du bi nu. Za tim se sni ma se ri ja fo to gra fi ja sa suk ce siv nim po me ra njem fo to­apa ra ta po san ka ma za vred nost pro ce nje ne oštri ne u du­ bi nu, či me se do bi ja niz fo to gra fi ja s fo ku si ra nim po je di nač nim de lo vi ma sni ma nog objek ta. Te fo to gra fi je se za tim ob ra đu ju spe ci ja li zo va nim soft ve rom ko ji od sva ke fo to gra fi je ko ri sti sa mo fo ku si ra ni seg ment i pra vi kom po zit nu fo to gra fi ju ce log objek ta ko ji je re pro du ko van u pot pu no sti fo ku si ran. Ovi soft­ ve ri su vr lo jed no stav ni za ko ri šće nje, a po red ko mer ci jal nih, kao što je He li con Fo cus fir me He li con Soft Ltd., po sto je i oni sa bes plat nom li cen com i otvo re nim ko dom, kao što je Com bi­ neZM Alana Hedlija, ko ji mo gu bi ti pri la go đe ni in di vi du al nim po tre ba ma auto ra uz po zna va nje pro ce sa ko di ra nja (Sli ka 5). Glav ni cilj den tal ne fo to gra fi je je do ku men ta ci ja. To zna či da što vi še in for ma ci ja tre ba da se za be le ži u uslo vi ma ko ji se mo gu po no vi ti. Sa mo na taj na čin na fo to gra fi ju se mo že gle da ti kao na od go va ra ju ći alat za pri ku plja nje in for ma ci ja. Zbog to ga je neo p hod na stan dar di za ci ja u ovoj obla sti, ka ko u po gle du oda bi ra fo to­opre me, ta ko i u po gle du nje nog ko ri šće nja, tj. po­ stav ke osve tlje nja i po lo ža ja u od no su na pa ci jen ta [6]. Po seb nu pa žnju tre ba obra ti ti na kon tro lu oštri ne u du bi nu, ko ja je je dan od osnov nih pa ra me ta ra uspe šne fo to gra fi je po­ red pra vil ne eks po zi ci je i re pro duk ci je bo ja. Po zna va nje osno va ge o me trij ske op ti ke i prin ci pa stva ra nja fo to graf ske sli ke neo p­ hod no je po seb no za ba vlje nje ma kro fo to gra fi jom. Naj a de kvat ni ji fo to­apa rat za ovu upo tre bu je jed no o ki re­ flek sni sa iz men lji vim objek ti vi ma, bi lo kla sič ni s fil mom od 35 mm, ili di gi tal ni s re zo lu ci jom od naj ma nje 8 me ga pik se la. Objek tiv tre ba da bu de ži žne du ži ne od oko 100 mm s ma kro pod ruč jem do raz me re 1:1. Uko li ko mo guć no sti do zvo lja va ju, pre po ru če na je i upo tre ba objek ti va s mo guć no šću de cen tri ra­ nja u svr hu kon tro li sa nja ge o me trij ske per spek ti ve i po lja oštri­ ne u du bi nu. Od go va ra ju će osve tlje nje je elek tron ska blje ska li ca, ko ja se mon ti ra na pred nju stra nu objek ti va i ima dve lam pe s re flek to ri ma uz mo guć nost ro ta ci je oko ose objek ti va. Upo tre ba pr ste na ste blje ska li ce ili iz vo ra sa sve tle ćim di o da ma je neo p­ hod na za in tra o ral ne snim ke. Po sto ji pet osnov nih po gle da ko ji mo gu da ilu stru ju in tra o­ ral ni sta tus pa ci jen ta. To su fron tal ni po gled, dva la te ral na i dva oklu zal na, pri če mu je neo p hod na upo tre ba re trak to ra i ogle­ da la. Kao do da tak po sto ji i šest spo lja šnjih po gle da: dva boč na, fron tal ni, fron tal ni sa bla go za ba če nom gla vom i dva fron to­la­ te ral na pod uglom od 45 ste pe ni u od no su na sa gi tal nu ra van. Ova kva stan dar di za ci ja fo to graf skih uslo va omo gu ća va upo­ re dlji vost fo to gra fi ja čak i ako su sni mlje ne u ve li kom vre men­ skom in ter va lu i od stra ne raz li či tih fo to gra fa. Sa mo na ovaj na čin den tal na fo to gra fi ja mo že bi ti upo tre blje na kao dra go ce na po moć u do ku men ta ci ji. Da bi ovaj vid do ku men ta ci je bio la ko i uvek pri stu pa čan, po treb ni su pra vil no ču va nje i ar hi vi ra nje den tal nih fo to gra fi ja. Raz vi je ne ne ga ti ve i di ja po zi ti ve na film­ skom ma te ri ja lu naj bo lje je od mah di gi ta li zo va ti i ču va ti sa di gi tal nim fo to gra fi ja ma uz oba ve zno pra vlje nje ko pi ja, ko je, po mo guć stvu, tre ba ču va ti na odvo je nim me sti ma. Fo to gra­ fi je ču va ne u di gi tal nom ob li ku za u zi ma ju vr lo ma lo me sta i uz od go va ra ju će soft ve re za or ga ni za ci ju fo to­do ku men ta ci je mo men tal no su pri stu pač ne [7]. ZAKLJUČAK Di gi tal na fo to gra fi ja je da nas su sti gla – a u ne kim aspek ti ma i nad ma ši la – kla sič nu fo to gra fi ju. Mno gi fo to gra fi ko ri ste ili is klju či vo di gi tal nu fo to gra fi ju, ili di gi tal nu u kom bi na ci ji s kla sič nom. Ovaj trend u ko rist di gi tal ne fo to gra fi je se ve ro vat­ no ne će me nja ti u bu duć no sti. Upo tre ba di gi tal ne fo to gra fi je u sto ma to lo škoj prak si je jed no stav na, br za i kraj nje ko ri sna u do ku men to va nju po stup ka ra da, spro vo đe nju edu ka ci je pa ci­ je na ta i oba vlja nju kli nič kih is tra ži va nja, obez be đu ju ći mno ge ko ri sti sto ma to lo zi ma i pa ci jen ti ma. Do bra i uspe šna den tal na fo to gra fi ja pra va je na gra da za ulo že na sred stva u na bav ku opre­ me, i trud i vre me po tro še no u sti ca nje zna nja iz ove obla sti. Dukić Z. Depth of Field in Dental Photography and Methods for Its Control